Mojih Top 15 pjesmica
Nakon toliko nekih starih i novih pjesama koje preslušavaš ponovo i iznova,svaki dan, svaki mjesec, svaku godinu, pronađeš se (ako ništa u 20-oj :) u iole sebi određenom žanru-onom koji ti najviše leži, a u mom slučaju to je uglavnom pop-r&b-reggae. Zaista volim muziku,tu neprevaziđenu metafiziku, pa mi je baš zbog toga bilo teško suziti izbor...Top 15 su većinom "tanahne" pjesmice koje su mom uhu najnježnije i srcu tople.
1. Sami Yusuf - "Asma Allah"
2. Michael Jackson - "Human Nature"
3. Toto - "Africa"
4. The Eagles - "Hotel California"
5. Andrea Bocelli - "Time To Say Goobye"
6. Michael Jackson - "Smile"
7. Terence Trent D'Arby - "Sign Your Name"
8. Marvin Gaye - "When A Man Loves A Woman"
9. Celine Dion - "That's The Way It Is"
10. Eros Ramazzoti - "Cosas De La Vida"
11. Berlin - "Take My Breath Away"
12. Bob Marley - " One Love"
13. Tupac - "When Thugs Cry"
14. Chris Rea - "It's A Wonderful Life"
15. Kate Bush - "Wuthering Heights"
"This Is It" trejler
Dokumentarni film o Michaelu Jacksonu, kao kompilacija čitavog materijala(videa i slika), snimljenih u junu u centru "Staples" u Los Anđelesu i centru "Forum" u Inglvudu za ovogodišnji, nesuđeni nastup od 50 koncerata u londonskoj "O2 areni", će biti emitovan u svim bioskopima širom svijeta 28. oktobra '09. godine, a u Srbiji samo dan poslije tj. 29. oktobra tekuće godine. Film je režirao Michaelov dugogodišnji kolega i saradnik Keni Ortega: "Film je poklon ljubiteljima Majkla. Kada smo počeli da prikupljamo materijal, shvatili smo da imamo nešto nevjerovatno, jedinstveno i veoma posebno. To je lični, ekskluzivni pogled na kreativni svijet jednog genija."
Izvor: Beta / MJSerbia FC
Moja posveta po smrti Michaela Jacksona - klubu (28.06.2009.)
Svaki put sjednem za računar, evo već treći dan, želeći napisati riječi utjehe, za sebe , za vas, za porodicu i za nekog desetog…ali ne ide mi. I svaki put počnem, a znam da dušu ne mogu zadovoljiti ni početkom ni krajem…kao da namjerno želim prionuti na nešto drugo da se ne suočavam sa unutarnjim krahom zbog toga…
Od momenta kad sam vidjela “died” u 1:35h ujutro pa evo dosad, pokušavam mentalno uletjeti i upratiti tok cijele ove priče. Kakav čudan osjećaj…gdje god pogledam, sve je još uvijek na istom mjestu, a opet ne uspijevam dokučiti nešto tako značajno što mi nedostaje…nikako to nisam mogla prevarit u sebi, prvi dan pogotovo. Svi popraćeni događaji, sve reakcije, iskustva, taj molitveni glas i emocije koje bi te obuzele slušajući melose “Human Nature”, “For All Time”, ta energija “Smooth Criminal” i “Bad”, pa i vapaj i suosjećanje “They Don’t Care About Us”, “Childhood”, “The Lost Children”, Michaelova dostignuća i na kraju uhvaćen, onaj tako poznati pogled, pogled pun iskrenosti i iskri ljubavi…trenutno sve lebdi negdje okolo…ali nedostaje, nedostaje…(A da ne govorim o fanovima koji prate njegov rad dugi, dugi niz godina).
Desilo se to što se desilo i izgleda da je tako trebalo da bude. Za mnoge nas možda i prije nego što bi predvidjeli, ali šta mi ustvari znamo o tome? Znamo, dok ne kucne čas. I tek tada bi shvatili da je možda sasvim slučajan naslov, nakon toliko godina rada, kao jedan među zadnjima i “What More Can I Give”, na ostvarenje snova svih fanova Last Curtain Call ili konačno riječi pretposljednjeg dana, tako rijetko izgovarane: “Nikad nisam bio srećniji!” ?
Neki su ga voljeli, neki nisu…Neki su ga shvatali, neki nisu…Jedni su ga isključivo hvalili kao dobrog zabavljača i kralja muzike, drugi prihvatali u prvom redu kao filantropa…On je svejedno bio nepotpun čovjek!
Ali ja, kao što vjerujem da se sve dešava s razlogom, vjerujem i u Boga i Jedinog koji će mu dati istinsku nagradu, na onom svijetu, istinsku sreću. “Ako Bog postoji, zašto je dopustio da se desi?” Je li grijeh i tolika šteta Božijom voljom napustiti sve ovo okolo? Mislim, sve OVO okolo? Po mom mišljenju, ne. Ne samo zato što je po Božijem pravilu, nego što OVO nikad ne daje istinsku zaslugu. Sve je relativno i nikad univerzalno. Michaelovo srce je bilo preveliko za njega i za takvoga je razlog postojao. Ne znam koji, ali je postojao.
Zbog toga, upravo sada nam se osmjehuje odozgo!
To mi daje snagu…Snagu za dalje, snagu, da ono što sam stekla i proživjela, moram i želim ispuniti, moram da hoću, moram da mogu , da na kraju sebe pogledam u oči, da to dugujem ljudima i sebi. I dalje živim u tako opuštajućem, magičnom svijetu, ali i stvarnosti koju mu mogu i uspijevam udahnuti, jer…takva sam. I simply like livin’ this way!
Zato ljudi, kroz suze slobodno razvucite osmijeh jer tu su On i on! I za to postoji razlog 
Pomolite se, svako na svoj način, i ovaj tako blizak stranac će negdje duboko biti ponovo rođen u mom i vašim srcima!
Maybe the walls will tumble
And sun may refuse to shine
When I say, I love you
Baby, you’ve gotta know
That’s for all time
Jedan od mojih dražih “lines”
