Nerma's Neverland

Lijepo je otkrivati...putanje 2

  *  Mogu me žaliti ako hoće...iz nekih njihovih razloga. Problem imam kad mi počnu zavidjeti. Tek tada je moguće svašta da se desi...Toliko su zlobni.

*  Sreća pripada hrabrima. Hrabrima, jer ona je njihov usud...da preduzmu sredstva i odaberu put što ih vodi do istinske sreće. A kukavice ili ih smatraju otrcanima ili beživotnima...I jednako postavljaju pitanje: 'Otkud ova dosada i gorčina?' Život je sranje!'

Šteta.

*  Svaku(!) kritiku, komentar, lijep, pa čak i onaj ironičan i oštar gledaj da tebi ide u prilog. Sve primi sa poukom...

*  Prezirem tu paraliziranost, čestu čovjekovu nemogućnost da kaže ono što treba reći...Da uradi što treba uraditi. Opet, sudbina baci svoju čaroliju i onda, iz neobjašnjivih razloga, ondje ste gdje trebate biti.

*  Sve što radiš, radi u ime Boga. Zavoljet ćeš život...jer shvataš da ne lutaš...i da si najbliži istini!

*  Po ko zna koji put...

Sreća pripada hrabrima...Sve dolazi od Onog, a čvrsto vjerujem da smo u svemu tome, ono što biramo da budemo...i što želimo! Sve zavisi od jačine našeg uvjerenja. I na šta god da izađe, već je naveliko bilo predodređeno. Za obični ljudski mozak nepojmljivo, nespojivo...ali ne i za dušu. Kako? Ne znam. Jednostavno...tako je!

Svim ženama...

Lijepa žena se pita

Gdje su moje tajne laži...

Ja nisam privlačna

Ili napravljena da odgovaram veličini modela

Ali kada počnem da im pričam

Misle da im govorim laži.

Rekla sam, to je dohvat mojih ruku

Širina mojih kukova

Napredak mog koraka

Ivica mojih usana

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

 

Ulazim u sobu

Baš sjajno kao što želiš

I za čovjeka, drugovi stoje

Ili padnu dole na koljena

Onda se skupljaju oko mene

Kao košnica pčela

Rekla sam, to je vatra u mojim očima

Bljesak mojih zuba

Zamah mog struka

I radost u mojim stopalima

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

 

Muškarci se samo pitaju

Šta vide u meni

Trude se mnogo

Ali oni ne mogu dodirnuti

moju unutarnju misteriju

Kada pokušam da im pokažem

Oni ni dalje ne vide.

Rekla sam, to je luk mog oslonca

Sunce mog osmijeha

Put mojih grudi

I gracioznost mog stila

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

 

Sada razumiješ

Zašto moja glava

nije pognuta

Ne trebam vrištati ni skakati

Ili pričati vrlo glasno

Kada me vidiš da prolazim

To treba da te čini ponosnim

Rekla sam, to je uspjeh mog oslonca

Uvojak moje kose

Dlan moje ruke

Potreba za mojom brigom

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja.

 

-- iz filma 'Poetic Justice'

Lijepo je otkrivati...putanje

  *  Zašto te je stid zaplakati kad srce zja i zašto misliš da si jadan slabašan? Zar nisi ponosan što si u tom momentu najiskreniji?

 *  Mojom pažnjom usmjerenom na davanje, lijepo je i kada nešto primiš...To ozareno lice i osmijeh. Ah, kako to volim!

 *  Promijeniti svijet...Mnogi se ne usuđuju ni izgovoriti. A znači vlastiti usud i užasno veliku odgovornost. Znam da tražim previše, ali rezultat ispod stopostotnog i oni zbog kojih to ostane na pokušaju...održava gorčinu. Dovraga.

 *  Bez hljeba je teško...Al' bez ljubavi...! Ipak, mlakonje i kokuzi znaju najbolje...

 *  Ne znam šta je žalosnije...Ne obići i posjetiti sva mjesta ove Zemlje, ili kada nam to već postane rutina, izgubiti suptilnost. Mislim da je ovo drugo veća 'kazna'! Ne želim je izgubiti. Ubijemo li osjet, ne znam šta nam onda bitno ostaje?

 *  Žrtvovanje za dobro vaše zajednice, globalno dobro, ali i odgovornost su veliki. Srećom, još je veća nagrada – Božije, i vlastito zadovoljstvo.

 *  Izdaja, prevara i izdignuto obećanje su...kao nečujni tumori. Potajno vas zadese, i kada ih otkrijete, polako vam oduzimaju snagu...a do lijeka je teško doći. Teško se podnose, a valja živjeti. Ipak, valja živjeti.

 *  Koliko god se trudili, svačiju ljubav nemoguće je zadobiti. I čudno, ali to je ono što ohrabruje. Otvara više vrata za tebe samog, čuvaš je za ono što vrijedi. Ne zanemariti druge, ali živjeti po pravilima i na način koje traži vaš personaliti. Prihvatate sebe sami, a i pojedini ljudi...vaš odabrani ili odabrana.

 

Život je divan!

 

To you...

Far away

but so close...

Not familiar

but so very known...

When I will face with that

I for so long suppose?

When we will be finally

to each other shown?

 

When?

How?

Where?

For how long more?

I don't know.

 

It's like reaching unreachable...

Catching our eternal sunshine of

a spotless mind,

Fighting for not to be blind...

...Unforgettable.

Dreaming a Dream,

Waiting to become a real.

 

Sounds insane

But you will be my man.

You!

Something whispers me it's the biggest

True.

Ever.

 

To H.

 

 

 

...jedan zračak 'iza'...

Iako ih probah potisnuti i nekako izmetnuti iz podsvijesti, a u pokušaju da se sve obavi, strepnja i grč zbog gomile fakultetskih obaveza dugo su bili prisutni. Počela sam gubiti osjećaj za mladalačkom slobodom, rekreacijom bilo koje vrste, običnom literaturom za kojom sam žudjela...Pobogu, trebalo mi je samo još zbaviti štap i udijeliti penziju! Srećom, dođe još jedno regenerativno ljeto, dani slobode, dani tancanja, ovaj put na duže staze - Njemačka. Za dugih vožnji, voljela sam te priuštene prilike zurenja u daljine, kako neki kažu, blejanja. Što širi horizont, veća divota. Dođosmo do naših destinacija, Riedericha i Huckelovena.

Rodbina, prisnost, opuštena druženja, zezanja, zabave svake vrste... I meni kao porodičnom tipu, veoma značajno. Pa je l' mi trebalo još nešto? Radovala sam se svakom trenutku...Od ukusnih i jedinstvenih hamburgera i piletine iz McDonaldsa, kineskih restorana i degustacija pekingške patke i sušija, brčkanja u bazenima, kupovine u jednom od najvećih trgovinskih centara Oberhausenu, obilaska prirodnih predjela, tornjeva do nekoliko okolnih gradića. Ono na čemu zavidim stanovnicima ove zemlje su red, rad i disciplina. Sva obrađena i zasijana brda su samo jedan od razloga koji opravdavaju moj stav. Zaista. Po povratku kući, kulturološki šok - lokalni vašer. Puf! Ajde, nek' se ljudi vesele! Svako na svoj način.

Na kraju, da bih dovršila krug, odlazim u želji da još jednom udahnem jadranski miris za ovu godinu. Korčula, po prvi put!

Sve bude i prođe. Muka, žalost i tuga definitivno da, to brzo zaboravljam. Ostalo nosim sa sobom, ovdje, unutra. Ne tjeram ga, ali izgleda da mu je mjesto upravo tu. Još jedno ljeto iza mene. Divno ljeto.

 

 

* Dešava li vam se često da nekim slučajem pri gubljenju konekcije, izgubite i upravo napisani tekst, bez mogućnosti da ga povratite?

Sad znam kako je. Preporučujem aspirin. ;)

Merak mi je...

Priroda već odiše svojom ljepotom! Drveće ponosno prpoši olistalim krošnjama...Neka su tek na pomolu. Tog jutra bude me, uhu ne tako uobičajene, simfonije ptica i ostala uzvrkutala stvorenja. Znaju me kao spavalicu i da ne volim kad mi bilo šta pomete san, ali bivaju tvrdoglave u namjeri i ubjeđenju da mi se mora svidjeti, jer svaki put komponuju nešto novo. I svaki put im nemam srca proturječiti, jer je zaista tako. "Nerma to voli" je misao što im se mota po njihovim majušnim glavama.

 

Svaka liska lahori uz potanani vjetrov ples, hrast, breza, javor, pa čak i gruba jela se veselo njišu...Samo što nisu progovorili, ali ćute uvidjevši da me i njihov razdragani spokoj razdražuje. Čak se oporavljaju i oni koji su zbog produžene zime bili na izmaku snage. Tamo gore, na najvišem brdu vidim puno djece, raštrkane po čitavoj livadi i osluškujem negodovanje što, eto već moraju ići na ručak...Nikome nijedan posao ne pada teško...Sve komšije nešto raduckaju okolo, jedni metu, jedni sade cvijeće za ovu sezonu, a drugi prave zaštitu tek isječenim drvima za, opet drugu sezonu.

Došlo i društvo! Alkoholno piće se nije posluživalo. Druženje je bilo dovoljno. Razgovor je tekao prirodno. Čak je i tišina u društvu bila ugodna - topla tijela jedno do drugog mirno su sjedila i slušala udaljene zvuke laveža pasa što su pratili lovce. Nikome nije bilo potrebno 'natakanje'. Ko god bi govorio, odrasli ili djeca, svi su slušali.

Pored sve većeg ovdašnjeg ludila, kao organizatora našeg vremena i života, vratismo se elementarnom. Svatih kako smo, barem nakratko, uspjeli naći i uhvatiti vrijeme u inat njegovom proteku. Ubijemo li osjet, ubili smo i vrijeme!

 

Blessed!

U planine, jer tamo nema zime!

Sretna što ću se barem nakratko odvojiti od asfalta, civilizacije i užurbanosti, zajedno sa roditeljima sam se uputila na vikendicu u kojoj, sticajem okolnosti, nisam boravila duže vrijeme...A tako sam bila željna šetnje makadamom što se jedva nazirao, gaženja debelim čizmama o snijeg, svježeg zraka, predproljetnog cvrkuta ptica, ispijanja čaja u gotovo improvizovanoj, drvenoj planinskoj kafeteriji i degustiranja domaćeg gazdaričinog kuglofa, pucketanja vatre u kaminu, na istom reš pečene pogače i...prosto uživanja u zimskom ambijentu!

 

 Nisam odavno bacila pogled na ove padine...Zastrašujuće, a ujedno i fascinirajuće!

 

Loše vrijeme sa popratnim jakim vjetrom baš i nije bilo za šetnje prvi dan...

 

...Ali jeste zato za ugodno odmaranje u toplom enterijeru. Opa, vidim čak mala preuređenja i nove detalje...Lijepo. Ljepše nego po zadnjem boravku. Mamina posla! :)

 

Nakon sočnog ručka da probamo i palačinke!

 

...I kafu za večernji čejf! Ne znam ko svoju (treću) nije mogao dočekati?? ;)

 

Komšija je nešto raduckao okolo...A drva nikad dosta!

 

  ...Onako sita, zgodno se smjestih na stolčicu pored peći...Godila mi je toplota.

 

S dobrog strarog kasetofona je dopirao pop, rock, jazz...malo sevdah, malo folk...ajde bogati!

 

Sutradan, pod okriljem sunčevih zraka, uhvatili smo posljednje naslage snijega...

 

...I polagano krenuli!

 

Pozdrav od domaćina! Navratite! ;)

 

Uokvirena slika

  Kosmoški razmjeri ne trebaju biti granica. Samo Sunce što sija i grije nije jedini izvor svjetlosti i toplote, jer...Susteže se obasjati te i ugrijati ako mu to ne dozvoljavaš. Ha šta da ti radim da potaknem tu klicu u tebi? Bolje da te pustim da se zadržiš u mom pogledu uperen negdje gore, nego da ti pričam...Pa možda klicu i sam potakneš.

Vidim, treba ti vremena. Dobro. Ali da znaš, ustraješ li u tome opako si nadrljao...U svemu vidiš opasnost i slijedi te u stopu. Ne dozvoli da Kilimandžaro nadmaši visinu tvoje musrosti, tornadu da jačinom svojom snagu duha zdrobi ti, morskim strujama vjeru ti u kovitlac svrgnu na dno, najpažljivije izbrušenom i najsjajnijem dijamantu zaslijepi ti Sjevernjaču u oku, sumorno, turobno jutro poremeti bistrinu pogleda i jasan moto, ovozemaljskom iskušenju da umanji ti suosjećaj za druge, i na kraju, ne dozvoli da te izobiljna opskrba materijalnog što si sam proizveo, uzdigne iznad ljudskog. Kada shvatiš da je sve te puteve, pravce, smjernice, širinu i veličinu moguće uokviriti prizemljenošću i sve manje zapreke o koje se ponekad spotakneš osmotriš površno, dobiješ uramljenu sliku – Sreća ne proizilazi iz savršenosti. A kao takvoj joj se i smješkaš. Lijepe li dunjalučke enigme!

Kućni 'antikviteti'

  U potrazi za nekim papirima i malo-pomalo praveći haos od čitave kuće, naposlijetku iskopah i čitavu riznicu duuugo neviđenih, a meni tako poznatih kućnih 'antikviteta'...Vjerovatno sam ih nekada gledala i koristila kao obične stvarčice kojima bih se poigravala radi čejfa, ne obračajući pažnju na korisnost što je bila na usluzi svima onima koji su je zaista i trebali. Jao!

Između ostalog:

 - 'Ciglasti' fotoaparat sa ogromnim fokusom! Svojim pozornim okom zabilježio je sve i svašta: od malih, zinutih, bezubih usta preko puzanja do prvih koraka, popraćenih ozarenim licem i ogromnim smiješkom!

 

- Tatin jugoslavenski pasoš (živio drug Tito!)! Kako je bio mlad, lijep i zgodan na slici. A vidim, bogami se fino i proputovalo...Malo Rusija, malo Češka, Slovačka, malo Ukrajina, Bugarska, Njemačka...

- Stari dinari, dinari, dinari...Lat. denarius što znači rimski srebrni novac, a kasnije i manje vrijedan novac.

- Šeširi, cilindri! Ne pamtim nešto da su mi ih roditelji nosili...?! Možda ipak prije nego sam ja bila u planu ;) Zato su danas moji naomiljeniji accessoire...

 - Vokmen...Zabačen davno kao i sve kasete.

Na moje iznenađenje...

  Novo jutro je tu. Pomalo progledavajući i osjećajući još uvijek ugodnost tople plahte, lijeno osmotrih zrake zubatog sunca što ih je pokušavalo iznjedriti kroz masu tmurnih oblaka. Još jedan običan dan i svakodnevnica za obične i svakodnevne ljude. Pogledaj ih...Samo gaze...gaze...i gaze. S crnim povezom preko očiju, a uporno ubrzavaju tempo. Svjesni su onog kamenja ispred sebe, ali nema veze, već će ih nekako probati zaobići ili nakon spoticanja, dići se ponovo sa mrakom pred očima. „Šta se dešava? Da ih možda sklonimo s puta kojim hodimo konstantno, gore-dolje?“ Ne, ne razmišljaju o tome. Nemaju oni vremena za to. Odavno mi se već nameće misao da, što se više živi, što se više radi, to se više cijepa nit, što veže čovjeka uz samog sebe, pa moderni najzaposleniji ljudi nemaju vremena pomišljati na jučerašnjicu, misleći tek na budućnost, te se može reći, da je vrtoglava i vratolomna savremena aktivnost kao vino ili hašiš tek sredstvo zaboravljanja na samog sebe.

Pokušavajući se odjutriti, ja ipak slasno grickam doručak, dovršavajući ga toplom bijelom kafom. Otupjelost na vanjsku buku automobila i nervoznih koraka mi dopušta sluh za lijepe melose lokalnog radija. Ali ne...nisu to jedini lijepi zvuci. Čujem još nešto, obično, a prijatno. Odgrćem zavjesu...Djeca. Djeca! Djeca? Djeca sa loptama, teniskim reketima, rolama i novim idejama strategija u igrama! Ne mogu da vjerujem. Kao da je prije deset godina bio zadnji put kada sam čula dječiju vrisku, graju i smijeh na pločniku...Svoje generacije, evidentno. (Računari, igrice i sve druge tehnološke garniture, šta uradiste ovim našim malim stvorenjima?) Bili smo željni slobode, željni dodira bosih nogu o zemlju, željni novog bicikla da „putujemo“, željni da barem taj period ne budemo uvjetovani niti da znamo za crni povez...Kao i oni sada!

Eto meni sunca i veselja u duši. Opaa... Naziralo se. Obasja i njih ubrzo. Teško se borilo sa oblacima, ali uspjelo nam je namignuti. ;)

Sunce, hvala ti što si izašlo za mene

Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne

                                              

Homoseksualnost?

  Bog dijeli ljude na dobre i loše. Mislim da, prije nego što osudimo nekoga zbog njegove fizionomije i 'slabog gena' (što ne mora značiti bolest), trebamo se obazrijeti na sve ostale kvalitete dotičnog. Dosad nisam imala priliku kretati se u takvoj okolini, a iz razgovora sa stručnim licem, profesoricom bračnog prava, ustvari se moglo doznati da boraveći sa anti-straighterima, većina njih su jako trezvena i rezonujuća lica, samo sa izuzetkom naklonjenosti prema suprotnom spolu.

 Zašto ga isključivati kada ima veću savjesnost i osjećaj za pomoć od većine? Zašto ga odbiti kada razmjenjuje s vama misli i teme kao svaki normalan čovjek? Zašto ga izuzeti iz univerzalne želje za dobrom ,za promjenom?

Ne znam zašto je tendencija vlasti da onemogući njihovo sklapanje braka, kada to, najvjerovatnije, neće umanjiti broj homoseksualaca u zajedništvu, ili? Samo mogu prouzrokovati dodatna negodovanja i proteste, koji nas ionako, iz svih sfera, bombarduju gdje god krenemo...

 Razlog zbog kojeg je ova tema jako diskutabilna, i potpuno ili djelimično afirmisana ili negirana je usvojenje djeteta od strane homoseksualnih parova, jer ipak prirodni zakon za pretke nalaže muškarca i ženu-kombinaciju kao jedini vid reprodukcije, i težina odgovora na djetetovo pitanje da svi njegovi vršnjaci imaju oca i majku...samo on dva oca ili dvije majke! S jedne strane. A s druge strane, argument, koji po meni, sigurno pobija potencijalnu negaciju, a to je četrnaestorostruko kvalitetniji odnos homoseksualnih parova prema usvojenoj djeci negoli onih bioloških!

 Sada, jeste li Vi za afirmaciju...ili negaciju?

 

 

Mojih Top 15 pjesmica

Nakon toliko nekih starih i novih pjesama koje preslušavaš ponovo i iznova,svaki dan, svaki mjesec, svaku godinu, pronađeš se (ako ništa u 20-oj :) u iole sebi određenom žanru-onom koji ti najviše leži, a u mom slučaju to je uglavnom pop-r&b-reggae. Zaista volim muziku,tu neprevaziđenu metafiziku, pa mi je baš zbog toga bilo teško suziti izbor...Top 15 su većinom "tanahne" pjesmice koje su mom uhu najnježnije i srcu tople.

 

1. Sami Yusuf - "Asma Allah"

2. Michael Jackson - "Human Nature"

3. Toto - "Africa"

4. The Eagles - "Hotel California"

5. Andrea Bocelli - "Time To Say Goobye"

6. Michael Jackson - "Smile"

7. Terence Trent D'Arby - "Sign Your Name"

8.  Marvin Gaye - "When A Man Loves A Woman"

9. Celine Dion - "That's The Way It Is"

10. Eros Ramazzoti - "Cosas De La Vida"

11. Berlin - "Take My Breath Away"

12. Bob Marley - " One Love"

13. Tupac - "When Thugs Cry"

14. Chris Rea - "It's A Wonderful Life"

15. Kate Bush - "Wuthering Heights"