Povjerenje
„Hraneći vjeverice u parku, primijetio sam da jednoj od njih, kao da nisam ulivao povjerenje. Dok su druge prišle dovoljno blizu da jedu iz moje ruke, ona je bila suzdržana. Bacio sam kikiriki prema njoj. Nekako je već pristupila, zgrabila ga nervozno i pobjegla. Mora da se sljedeći put manje plašila, jer je prišla bliže. Što se sigurnije osjećala, više mi je vjerovala. Napokon, sjela mi je tačno pored stopala, toliko smjelo kao i sve ostale vjeverice što su ciktale za sljedećim kikirikijem.
Povjerenje je takvo – uvijek se svede na povjerenje u samog sebe. Drugi ne mogu prevladati strah za tebe; to moraš sam uraditi. Teško je, zato što su strah i sumnja nepopustljivi. Bojimo se da budemo odbijeni, da budemo povrijeđeni još jednom. Tako se držimo sigurnog odstojanja. Mislimo da ćemo se našim odvajanjem od drugih zaštiti, ali ni to ne pomaže. Čini da se osjećamo usamljeno i nevoljeno.
Vjerovanje sebi počinje spoznavanjem da je uredu bojati se. Nije problem imati strah, jer se svi osjećaju anksiozno i nesigurno ponekad. Problem je ne biti dovoljno iskren i priznati strah. Kad god prihvatim svoju vlastitu dvojbu i nesigurnost, otvoreniji sam prema drugim ljudima. Što dublje idem unutar sebe, jači postajem jer uočavam da je moje stvarno >ja< puno veće od bilo kojeg straha.
U potpunom prihvatanju sebe, i povjerenje postaje potpuno. Nema više razdvajanja među ljudima, jer nema više ni razdvajanja iznutra. U prostoru gdje strah živi, ljubavi je dozvoljeno da se širi.“
--- by Michael Jackson („Dancing the Dream“)
U planine, jer tamo nema zime!
Sretna što ću se barem nakratko odvojiti od asfalta, civilizacije i užurbanosti, zajedno sa roditeljima sam se uputila na vikendicu u kojoj, sticajem okolnosti, nisam boravila duže vrijeme...A tako sam bila željna šetnje makadamom što se jedva nazirao, gaženja debelim čizmama o snijeg, svježeg zraka, predproljetnog cvrkuta ptica, ispijanja čaja u gotovo improvizovanoj, drvenoj planinskoj kafeteriji i degustiranja domaćeg gazdaričinog kuglofa, pucketanja vatre u kaminu, na istom reš pečene pogače i...prosto uživanja u zimskom ambijentu!
Nisam odavno bacila pogled na ove padine...Zastrašujuće, a ujedno i fascinirajuće!
Loše vrijeme sa popratnim jakim vjetrom baš i nije bilo za šetnje prvi dan...
...Ali jeste zato za ugodno odmaranje u toplom enterijeru. Opa, vidim čak mala preuređenja i nove detalje...Lijepo. Ljepše nego po zadnjem boravku. Mamina posla! :)
Nakon sočnog ručka da probamo i palačinke!
...I kafu za večernji čejf! Ne znam ko svoju (treću) nije mogao dočekati?? ;)
Komšija je nešto raduckao okolo...A drva nikad dosta!
...Onako sita, zgodno se smjestih na stolčicu pored peći...Godila mi je toplota.
S dobrog strarog kasetofona je dopirao pop, rock, jazz...malo sevdah, malo folk...ajde bogati!
Sutradan, pod okriljem sunčevih zraka, uhvatili smo posljednje naslage snijega...
...I polagano krenuli!
Pozdrav od domaćina! Navratite! ;)
