Subota, Mart 27, 2010
Povjerenje
„Hraneći vjeverice u parku, primijetio sam da jednoj od njih, kao da nisam ulivao povjerenje. Dok su druge prišle dovoljno blizu da jedu iz moje ruke, ona je bila suzdržana. Bacio sam kikiriki prema njoj. Nekako je već pristupila, zgrabila ga nervozno i pobjegla. Mora da se sljedeći put manje plašila, jer je prišla bliže. Što se sigurnije osjećala, više mi je vjerovala. Napokon, sjela mi je tačno pored stopala, toliko smjelo kao i sve ostale vjeverice što su ciktale za sljedećim kikirikijem.
Povjerenje je takvo – uvijek se svede na povjerenje u samog sebe. Drugi ne mogu prevladati strah za tebe; to moraš sam uraditi. Teško je, zato što su strah i sumnja nepopustljivi. Bojimo se da budemo odbijeni, da budemo povrijeđeni još jednom. Tako se držimo sigurnog odstojanja. Mislimo da ćemo se našim odvajanjem od drugih zaštiti, ali ni to ne pomaže. Čini da se osjećamo usamljeno i nevoljeno.
Vjerovanje sebi počinje spoznavanjem da je uredu bojati se. Nije problem imati strah, jer se svi osjećaju anksiozno i nesigurno ponekad. Problem je ne biti dovoljno iskren i priznati strah. Kad god prihvatim svoju vlastitu dvojbu i nesigurnost, otvoreniji sam prema drugim ljudima. Što dublje idem unutar sebe, jači postajem jer uočavam da je moje stvarno >ja< puno veće od bilo kojeg straha.
U potpunom prihvatanju sebe, i povjerenje postaje potpuno. Nema više razdvajanja među ljudima, jer nema više ni razdvajanja iznutra. U prostoru gdje strah živi, ljubavi je dozvoljeno da se širi.“
--- by Michael Jackson („Dancing the Dream“)
mandrače, E kad bi, kad bi...mogli uvijek da kažemo:'To je to!"
Ostaje nam da se nadamo, da tragamo...i možda prepoznamo taj moment; jednom sigurno!
A ja taman pomislila:"...Mora da je neki andrak..." :) Drago mi je da si tu, nije te odavno bilo...Doduše, ja sam u tome bila istrajnija.
marinamil, ili u najgorem slučaju ako ne postoji dvoje, ostaje nam vjera u nas same. I to je nešto.
Hvala na posjeti ;)
Povjerenje. Riječ koja bi mnoga vrata otvorila, ali je nema uvijek. Treba prepoznati moment i ukazati na njega.
pozdrav zemljače.
poverenje je kljucna stvar u svakom odnosu, ali ja mislim da je za to potrebno dvoje..
mesecina, glupo je slijepo vjerovati manjim ili većim poznanicima-prolaznicima, ali nije uredu ni stalno biti na oprezu s ljudima koje voliš. Dobro si rekla da treba naći ravnotežu i mjeru u svemu, pa i u tome. ;))
Kako verovati ljudima kad svi znamo kakvih sve postoji u današnje vreme? Kao i u svemu drugom treba naći neku ravnotežu. Ponekad slepo verovanje može da načini mnogo veću štetu od nepoverenja...
pozdrav :)
sanjarenja, ako oprostim, ne mora značiti pružanje prijašnje prijateljske ruke i puko ćutanje...Taj neko, pokušava li dalje ponavljati svoje 'geste', neminovno je pokazati zube, ili se jednostavno distancirati kao što sam jednom i uradila. Vjerujte, sve je bilo ok! :)
AnaM, Ghandi reče da je praštanje osobina jakih ljudi...Zaborav ne pada, ali treba oprostiti, i nastaviti dalje.
Lično teško stičem povjerenje...Izjalovi li se, praštam, a ostalo će Bog providjeti. Na to se oslanjam i nije me strah.
..ali kažu: ako te neko prevari jednom, on je kriv.
Ako te isti prevari ponovo, ti si kriva!
sanjarenja, tako je! Valjda je opet u pitanju samo naše gledište...
Kažu da se poverenje teško stekne.
Jednom izgubljeno nikad se ne povrati...
Saglasna...ako nas nekoliko ljudi prevari, ne možemo zato ne verovati celom ostalom svetu
sanjarenja, mislim da već jeste ali nije naodmet ni drugi put. :D Hvala puno
Nepovjerenje je često tu negdje...Treba ga nastojati u što većoj mjeri potisnuti jer nije normalno konstantno živjeti u nevjerici prema svakome i svačemu.
Jesam li ti rekla da ti je prelep blog? A poverenje...večna tema...najteže je verovati sebi...
