Ponedeljak, Maj 03, 2010
Merak mi je...
Priroda već odiše svojom ljepotom! Drveće ponosno prpoši olistalim krošnjama...Neka su tek na pomolu. Tog jutra bude me, uhu ne tako uobičajene, simfonije ptica i ostala uzvrkutala stvorenja. Znaju me kao spavalicu i da ne volim kad mi bilo šta pomete san, ali bivaju tvrdoglave u namjeri i ubjeđenju da mi se mora svidjeti, jer svaki put komponuju nešto novo. I svaki put im nemam srca proturječiti, jer je zaista tako. "Nerma to voli" je misao što im se mota po njihovim majušnim glavama.
Svaka liska lahori uz potanani vjetrov ples, hrast, breza, javor, pa čak i gruba jela se veselo njišu...Samo što nisu progovorili, ali ćute uvidjevši da me i njihov razdragani spokoj razdražuje. Čak se oporavljaju i oni koji su zbog produžene zime bili na izmaku snage. Tamo gore, na najvišem brdu vidim puno djece, raštrkane po čitavoj livadi i osluškujem negodovanje što, eto već moraju ići na ručak...Nikome nijedan posao ne pada teško...Sve komšije nešto raduckaju okolo, jedni metu, jedni sade cvijeće za ovu sezonu, a drugi prave zaštitu tek isječenim drvima za, opet drugu sezonu.
Došlo i društvo! Alkoholno piće se nije posluživalo. Druženje je bilo dovoljno. Razgovor je tekao prirodno. Čak je i tišina u društvu bila ugodna - topla tijela jedno do drugog mirno su sjedila i slušala udaljene zvuke laveža pasa što su pratili lovce. Nikome nije bilo potrebno 'natakanje'. Ko god bi govorio, odrasli ili djeca, svi su slušali.
Pored sve većeg ovdašnjeg ludila, kao organizatora našeg vremena i života, vratismo se elementarnom. Svatih kako smo, barem nakratko, uspjeli naći i uhvatiti vrijeme u inat njegovom proteku. Ubijemo li osjet, ubili smo i vrijeme!
Šuky,.. i više od toga, je li? ;)
sanjarenja, to se podrazumijeva!
AnaM, Dinarida svugdje tako da samo treba dobru volju ponijeti...
E, pa i meni bi bio merak prošetati ovim proplancima:))
