Nerma's Neverland

Ususret Crvenoj Jabuci (5.12.'09.)

Još jedno avanturističko putovanje, natrag u dane mojih roditelja i ulicu svojih snova, popločanom hitovima 80-ih, 90-ih...Ne Franka niti Nancy Sinatre, ne Steviea Wondera, ne Boba Marleya, ne Michaela Jacksona, nego hitovima našeg Balkana i...Crvene Jabuke! Bijah jedna od onih koji koračajući i tragovima obilježavajući svaku ploču, kao hronološki utisnute pečate, osluškujem tako poznate melose...Melose gitare, melose bubnjeva, a na kraju i odjeke prelijepog djetinjstva koje se nekako udomaćilo i ostalo na dernecima odraslih. Polagano idem od jedne do druge ploče, želeći se što duže zadržati na svakoj i osjetiti fluid prostora...vremena...zadovoljstva. Kao uvertiru najprije osluškujem izvođenje „Kad ne bude mene“ od Indexa...Odmah poslije, sjetne „Tamo gdje ljubav počinje“, „Volio bih da si tu“ i „Nekako s proljeća“...Vragolaste „Bježi kišo s prozora“, „Zovu nas ulice“ i „To mi radi“, „Sviđa mi se ova stvar“, od sarajevskih „Mahala“, „Moj grad“, „Nema više vremena“, „Ne govori više“ i mnoštva drugih poznatih hitova do himne „Ima nešto od srca do srca“. I tako sa suzom u mojim očima, ali primijetno ozarenim licem i osmijehom, dolazim gotovo do kraja i dižem pogled...Napokon pjeva tu, ispred mene. Glas koji je djetinjstvo jedne djevojčice obavio u pjesmu ljepote, zadovoljstva i sreće, sivu poslijeratnu sliku ruševina i bijede drugih okolo, u dugine boje. Žera! Vedrina tvojih pjesama je, na neobičan način, poticala održljivost ljudi u različitim okolnostima i dala neku dječiju nadu. Uvijek sam voljela tvoju fizičku monotonost na sceni, a takvu živost duboko unutra.

Žera nas je naposlijetku počastio gostovanjem Princes Krofni, tamburašima i njihovom izvedbom sevdalinki i sevdaha, Halid Bešlić svojom „Jesen u meni“, a kao šlag na torti, svojim suizvođaćima, glumcem humoristom Enisom Bešlagićem i Antimonom, skupa pozdravljajući nas komercijalnom „Jazz.ba“! A i mi smo njih odzdravljali sa: „...š'o me bona ne nazoveš, š'o se ne javiš...“

Nakon tri i po sata čarolije i šetkanja ulicom snova, uslijedila je kao i uvijek, naša stvarnost. Nema veze...Zaploviti okeanom pjesme nikad nije bilo teško. U tolikim dubinama, nikad.

„Ima nešto od srca do srca

  Neka tanka nit

 Koja čini naše snove...“

  Ali eto...ne da se dirati.

[Odgovori]

Mesecina, ako su ih naši roditelji slušali, znači da su test davno prošli!;) Mislim da im i nije nemilo zapjevati:"Nekako s proljeća...";)

[Odgovori]

mandrak72 Dobra ti je ta kad kažeš: "...kad mi je muzika bila mnogo važnija."
Iako mi je 20 god, znam da dolazi vrijeme kada će mi druge stvari biti puno bitnije. Svjesna sam da je ovo samo jedna od uspomena mladalačkih dana...

[Odgovori]

Много волим Црвену Јабуку. Њих је слушала и генерација мојих родитеља, слушам их и ја с највећим задовољством. Поздрав :)

[Odgovori]

Pa ja baš nisam bio ljubitelj Cvene jabuke, ali svakako se sjećam tih vremena kad mi je muzika bila mnogo važnija. Kad se čekala nova kaseta na policama robne kuće ili knjižare.
pozdrav