Nerma's Neverland

Lijepo je otkrivati...putanje 2

  *  Mogu me žaliti ako hoće...iz nekih njihovih razloga. Problem imam kad mi počnu zavidjeti. Tek tada je moguće svašta da se desi...Toliko su zlobni.

*  Sreća pripada hrabrima. Hrabrima, jer ona je njihov usud...da preduzmu sredstva i odaberu put što ih vodi do istinske sreće. A kukavice ili ih smatraju otrcanima ili beživotnima...I jednako postavljaju pitanje: 'Otkud ova dosada i gorčina?' Život je sranje!'

Šteta.

*  Svaku(!) kritiku, komentar, lijep, pa čak i onaj ironičan i oštar gledaj da tebi ide u prilog. Sve primi sa poukom...

*  Prezirem tu paraliziranost, čestu čovjekovu nemogućnost da kaže ono što treba reći...Da uradi što treba uraditi. Opet, sudbina baci svoju čaroliju i onda, iz neobjašnjivih razloga, ondje ste gdje trebate biti.

*  Sve što radiš, radi u ime Boga. Zavoljet ćeš život...jer shvataš da ne lutaš...i da si najbliži istini!

*  Po ko zna koji put...

Sreća pripada hrabrima...Sve dolazi od Onog, a čvrsto vjerujem da smo u svemu tome, ono što biramo da budemo...i što želimo! Sve zavisi od jačine našeg uvjerenja. I na šta god da izađe, već je naveliko bilo predodređeno. Za obični ljudski mozak nepojmljivo, nespojivo...ali ne i za dušu. Kako? Ne znam. Jednostavno...tako je!

Svim ženama...

Lijepa žena se pita

Gdje su moje tajne laži...

Ja nisam privlačna

Ili napravljena da odgovaram veličini modela

Ali kada počnem da im pričam

Misle da im govorim laži.

Rekla sam, to je dohvat mojih ruku

Širina mojih kukova

Napredak mog koraka

Ivica mojih usana

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

 

Ulazim u sobu

Baš sjajno kao što želiš

I za čovjeka, drugovi stoje

Ili padnu dole na koljena

Onda se skupljaju oko mene

Kao košnica pčela

Rekla sam, to je vatra u mojim očima

Bljesak mojih zuba

Zamah mog struka

I radost u mojim stopalima

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

 

Muškarci se samo pitaju

Šta vide u meni

Trude se mnogo

Ali oni ne mogu dodirnuti

moju unutarnju misteriju

Kada pokušam da im pokažem

Oni ni dalje ne vide.

Rekla sam, to je luk mog oslonca

Sunce mog osmijeha

Put mojih grudi

I gracioznost mog stila

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja

 

Sada razumiješ

Zašto moja glava

nije pognuta

Ne trebam vrištati ni skakati

Ili pričati vrlo glasno

Kada me vidiš da prolazim

To treba da te čini ponosnim

Rekla sam, to je uspjeh mog oslonca

Uvojak moje kose

Dlan moje ruke

Potreba za mojom brigom

 

Ja sam žena, fenomenalno

Fenomenalna žena, to sam ja.

 

-- iz filma 'Poetic Justice'

Lijepo je otkrivati...putanje

  *  Zašto te je stid zaplakati kad srce zja i zašto misliš da si jadan slabašan? Zar nisi ponosan što si u tom momentu najiskreniji?

 *  Mojom pažnjom usmjerenom na davanje, lijepo je i kada nešto primiš...To ozareno lice i osmijeh. Ah, kako to volim!

 *  Promijeniti svijet...Mnogi se ne usuđuju ni izgovoriti. A znači vlastiti usud i užasno veliku odgovornost. Znam da tražim previše, ali rezultat ispod stopostotnog i oni zbog kojih to ostane na pokušaju...održava gorčinu. Dovraga.

 *  Bez hljeba je teško...Al' bez ljubavi...! Ipak, mlakonje i kokuzi znaju najbolje...

 *  Ne znam šta je žalosnije...Ne obići i posjetiti sva mjesta ove Zemlje, ili kada nam to već postane rutina, izgubiti suptilnost. Mislim da je ovo drugo veća 'kazna'! Ne želim je izgubiti. Ubijemo li osjet, ne znam šta nam onda bitno ostaje?

 *  Žrtvovanje za dobro vaše zajednice, globalno dobro, ali i odgovornost su veliki. Srećom, još je veća nagrada – Božije, i vlastito zadovoljstvo.

 *  Izdaja, prevara i izdignuto obećanje su...kao nečujni tumori. Potajno vas zadese, i kada ih otkrijete, polako vam oduzimaju snagu...a do lijeka je teško doći. Teško se podnose, a valja živjeti. Ipak, valja živjeti.

 *  Koliko god se trudili, svačiju ljubav nemoguće je zadobiti. I čudno, ali to je ono što ohrabruje. Otvara više vrata za tebe samog, čuvaš je za ono što vrijedi. Ne zanemariti druge, ali živjeti po pravilima i na način koje traži vaš personaliti. Prihvatate sebe sami, a i pojedini ljudi...vaš odabrani ili odabrana.

 

Život je divan!

 

To you...

Far away

but so close...

Not familiar

but so very known...

When I will face with that

I for so long suppose?

When we will be finally

to each other shown?

 

When?

How?

Where?

For how long more?

I don't know.

 

It's like reaching unreachable...

Catching our eternal sunshine of

a spotless mind,

Fighting for not to be blind...

...Unforgettable.

Dreaming a Dream,

Waiting to become a real.

 

Sounds insane

But you will be my man.

You!

Something whispers me it's the biggest

True.

Ever.

 

To H.

 

 

 

...jedan zračak 'iza'...

Iako ih probah potisnuti i nekako izmetnuti iz podsvijesti, a u pokušaju da se sve obavi, strepnja i grč zbog gomile fakultetskih obaveza dugo su bili prisutni. Počela sam gubiti osjećaj za mladalačkom slobodom, rekreacijom bilo koje vrste, običnom literaturom za kojom sam žudjela...Pobogu, trebalo mi je samo još zbaviti štap i udijeliti penziju! Srećom, dođe još jedno regenerativno ljeto, dani slobode, dani tancanja, ovaj put na duže staze - Njemačka. Za dugih vožnji, voljela sam te priuštene prilike zurenja u daljine, kako neki kažu, blejanja. Što širi horizont, veća divota. Dođosmo do naših destinacija, Riedericha i Huckelovena.

Rodbina, prisnost, opuštena druženja, zezanja, zabave svake vrste... I meni kao porodičnom tipu, veoma značajno. Pa je l' mi trebalo još nešto? Radovala sam se svakom trenutku...Od ukusnih i jedinstvenih hamburgera i piletine iz McDonaldsa, kineskih restorana i degustacija pekingške patke i sušija, brčkanja u bazenima, kupovine u jednom od najvećih trgovinskih centara Oberhausenu, obilaska prirodnih predjela, tornjeva do nekoliko okolnih gradića. Ono na čemu zavidim stanovnicima ove zemlje su red, rad i disciplina. Sva obrađena i zasijana brda su samo jedan od razloga koji opravdavaju moj stav. Zaista. Po povratku kući, kulturološki šok - lokalni vašer. Puf! Ajde, nek' se ljudi vesele! Svako na svoj način.

Na kraju, da bih dovršila krug, odlazim u želji da još jednom udahnem jadranski miris za ovu godinu. Korčula, po prvi put!

Sve bude i prođe. Muka, žalost i tuga definitivno da, to brzo zaboravljam. Ostalo nosim sa sobom, ovdje, unutra. Ne tjeram ga, ali izgleda da mu je mjesto upravo tu. Još jedno ljeto iza mene. Divno ljeto.

 

 

* Dešava li vam se često da nekim slučajem pri gubljenju konekcije, izgubite i upravo napisani tekst, bez mogućnosti da ga povratite?

Sad znam kako je. Preporučujem aspirin. ;)

Ha ha ha ha

 

 Komunalna sluzba u pomanjkanju radnika

 Prezivljavanje recesije - nasa kucica, nasa slobodica

 ...To ti je kad se hoces parkirat´ u milimetar

 

 Lovac u ceki! 

 

Vjecna ljubav 

 

 Odmor vozaca

 Seksualna dubioza

 Sigurno slijetanje!

 Koka ili pijetao?

 Vrijednost dolara

 Ubijanje dosade u wc-u - sudoku

Rezervisano za pijanice 

 I na kraju, meni najdraza, super baka 21.-og stoljeca!

Plešući san

  Svjesnost se izražava kroz kreaciju. Ovaj svijet u kojem živimo je ples kreatora. Plesači dođu i odu u tren oka, ali ples i dalje živi. U mnogim prilikama kada plešem, osjećam da sam dotaknut nečim svetim. U tim trenucima, osjećam da mi se duh vine i postaje jedno sa svim što postoji. Postajem zvijezde i mjesec. Postajem onaj što voli i voljeni. Postajem pobjednik i pokorenik. Postajem gospodar i sluga. Postajem pjevač i pjesma. Postajem znalac i znani.

Nastavljam plesati, i onda, to je beskrajni ples kreacije. Kreator i kreacija se isprepliću u jedan jedinstven užitak.

Nastavljam plesati i plesati...i plesati, sve dok postoji samo...ples.

 

 --- by Michael Jackson ("Dancing the Dream")

Neodgodivo putovanje

                                                                                                Nerma Razigranović

                                                                                  Ul. Snova, Ritma i Plesa bb

                                                                                  Nedođija

                                                                                  Kozmopolitska država

 

Draga Melodijo,

Nakratko ti dajem na znanje da sam od dugoročnih, jednoličnih obaveza što su me ščepale, napokon uzela godišnji odmor i odlučila ga iskoristiti za meni nadraže putovanje. Uostalom, znaš da te često posjećujem, a pošto si uvijek bila velikodušan domaćin, uvjerena sam da mi još uvijek čuvaš mjesto tamo. Ti me razveseljavaš, zbog tebe mi svaki djelić tijela trne...zbog tebe imam trajan osmijeh, živim tu i sada. Neobičan si davaoc nesebične pažnje, prisnosti, ljubavi. Fališ mi radi toga, znaš? Šta sad radimo...rumbu, mambo, salsu? Sigurna sam da ćemo opet imati nezaboravno druženje, kao i svaki put. Donosim novu kolekciju sa sobom...

Unaprijed se radujem susretu. Srećom, viza mi ne treba!

S ljubavlju,

 Nerma

           

Merak mi je...

Priroda već odiše svojom ljepotom! Drveće ponosno prpoši olistalim krošnjama...Neka su tek na pomolu. Tog jutra bude me, uhu ne tako uobičajene, simfonije ptica i ostala uzvrkutala stvorenja. Znaju me kao spavalicu i da ne volim kad mi bilo šta pomete san, ali bivaju tvrdoglave u namjeri i ubjeđenju da mi se mora svidjeti, jer svaki put komponuju nešto novo. I svaki put im nemam srca proturječiti, jer je zaista tako. "Nerma to voli" je misao što im se mota po njihovim majušnim glavama.

 

Svaka liska lahori uz potanani vjetrov ples, hrast, breza, javor, pa čak i gruba jela se veselo njišu...Samo što nisu progovorili, ali ćute uvidjevši da me i njihov razdragani spokoj razdražuje. Čak se oporavljaju i oni koji su zbog produžene zime bili na izmaku snage. Tamo gore, na najvišem brdu vidim puno djece, raštrkane po čitavoj livadi i osluškujem negodovanje što, eto već moraju ići na ručak...Nikome nijedan posao ne pada teško...Sve komšije nešto raduckaju okolo, jedni metu, jedni sade cvijeće za ovu sezonu, a drugi prave zaštitu tek isječenim drvima za, opet drugu sezonu.

Došlo i društvo! Alkoholno piće se nije posluživalo. Druženje je bilo dovoljno. Razgovor je tekao prirodno. Čak je i tišina u društvu bila ugodna - topla tijela jedno do drugog mirno su sjedila i slušala udaljene zvuke laveža pasa što su pratili lovce. Nikome nije bilo potrebno 'natakanje'. Ko god bi govorio, odrasli ili djeca, svi su slušali.

Pored sve većeg ovdašnjeg ludila, kao organizatora našeg vremena i života, vratismo se elementarnom. Svatih kako smo, barem nakratko, uspjeli naći i uhvatiti vrijeme u inat njegovom proteku. Ubijemo li osjet, ubili smo i vrijeme!

 

Blessed!

Povjerenje

  „Hraneći vjeverice u parku, primijetio sam da jednoj od njih, kao da nisam ulivao povjerenje. Dok su druge prišle dovoljno blizu da jedu iz moje ruke, ona je bila suzdržana. Bacio sam kikiriki prema njoj. Nekako je već pristupila, zgrabila ga nervozno i pobjegla. Mora da se sljedeći put manje plašila, jer je prišla bliže. Što se sigurnije osjećala, više mi je vjerovala. Napokon, sjela mi je tačno pored stopala, toliko smjelo kao i sve ostale vjeverice što su ciktale za sljedećim kikirikijem.

 Povjerenje je takvo – uvijek se svede na povjerenje u samog sebe. Drugi ne mogu prevladati strah za tebe; to moraš sam uraditi. Teško je, zato što su strah i sumnja nepopustljivi. Bojimo se da budemo odbijeni, da budemo povrijeđeni još jednom. Tako se držimo sigurnog odstojanja. Mislimo da ćemo se našim odvajanjem od drugih zaštiti, ali ni to ne pomaže. Čini da se osjećamo usamljeno i nevoljeno.

 Vjerovanje sebi počinje spoznavanjem da je uredu bojati se. Nije problem imati strah, jer se svi osjećaju anksiozno i nesigurno ponekad. Problem je ne biti dovoljno iskren i priznati strah. Kad god prihvatim svoju vlastitu dvojbu i nesigurnost, otvoreniji sam prema drugim ljudima. Što dublje idem unutar sebe, jači postajem jer uočavam da je moje stvarno >ja< puno veće od bilo kojeg straha.

U potpunom prihvatanju sebe, i povjerenje postaje potpuno. Nema više razdvajanja među ljudima, jer nema više ni razdvajanja iznutra. U prostoru gdje strah živi, ljubavi je dozvoljeno da se širi.“

 

--- by Michael Jackson („Dancing the Dream“)

U planine, jer tamo nema zime!

Sretna što ću se barem nakratko odvojiti od asfalta, civilizacije i užurbanosti, zajedno sa roditeljima sam se uputila na vikendicu u kojoj, sticajem okolnosti, nisam boravila duže vrijeme...A tako sam bila željna šetnje makadamom što se jedva nazirao, gaženja debelim čizmama o snijeg, svježeg zraka, predproljetnog cvrkuta ptica, ispijanja čaja u gotovo improvizovanoj, drvenoj planinskoj kafeteriji i degustiranja domaćeg gazdaričinog kuglofa, pucketanja vatre u kaminu, na istom reš pečene pogače i...prosto uživanja u zimskom ambijentu!

 

 Nisam odavno bacila pogled na ove padine...Zastrašujuće, a ujedno i fascinirajuće!

 

Loše vrijeme sa popratnim jakim vjetrom baš i nije bilo za šetnje prvi dan...

 

...Ali jeste zato za ugodno odmaranje u toplom enterijeru. Opa, vidim čak mala preuređenja i nove detalje...Lijepo. Ljepše nego po zadnjem boravku. Mamina posla! :)

 

Nakon sočnog ručka da probamo i palačinke!

 

...I kafu za večernji čejf! Ne znam ko svoju (treću) nije mogao dočekati?? ;)

 

Komšija je nešto raduckao okolo...A drva nikad dosta!

 

  ...Onako sita, zgodno se smjestih na stolčicu pored peći...Godila mi je toplota.

 

S dobrog strarog kasetofona je dopirao pop, rock, jazz...malo sevdah, malo folk...ajde bogati!

 

Sutradan, pod okriljem sunčevih zraka, uhvatili smo posljednje naslage snijega...

 

...I polagano krenuli!

 

Pozdrav od domaćina! Navratite! ;)

 

Univerzalna volja

  Pod nazivom „osnovna sila“, u srži svih ispoljavanja života i uma stoji „beskrajna i vječna mentalna energija“, a sva lična ispoljavanja uma predstavljaju centre svijesti te energije i u toj energiji. Sad, ta „beskrajna i vječna mentalna energija“ u svom ispoljavanju podsjeća na univerzalnu volju. To jest, iako se njena unutrašnja priroda ne može spoznati, u spoljašnjem aspektu njene energije ona podsjeća na univerzalnu volju koja djeluje svuda. I tako, to nam daje za pravo da o njoj mislimo kao o univerzalnoj snazi volje.

Što čovjek postaje pozitivniji u mentalnom magnetizmu, to postaje bliži toj univerzalnoj volji. A što je bliži univerzalnoj volji, to postaje pozitivniji. To je kao akcija i reakcija. „Ko ima, dat će mu se“ – odnosi se upravo na ovaj slučaj. Kvalitet magnetske pozitivnosti privlači čovjeka univerzalnoj volji, a blizina toj volji čini ga pozitivijim i pozitivnijim.

Ali, u pogledu te istine moramo da primijetimo sljedeće. Kad čovjek ima osjećaj moći koja dolazi od mentalnog odnosa prema univerzalnoj volji i dopušta toj energiji da teče kroz njega i ispoljava je u svojim djelima, on u rezervi ima zalihu snagu volje koja je neiscrpna i koja ga nikad neće iznevjeriti. Ali, ako u svojoj uobraženosti, koja se rodi kao posljedica neke uspješno obavljene stvari, on počne da misli da ta moć potiče od neke „lične snage“, postaje „ohol“ i „lični ponos“ raste u njemu. Tu griješi. Svojim ličnim gledanjem na stvari, on se ograđuje od univerzalne volje i ograničava svoju snagu na onaj dio koji je zatvoren u njegovom sopstvenom umu, dio koju je tu indukovala volja univerzuma. Takav čovjek odvaja sebe od izvora moći i postavlja ogradu između sebe i univerzalnog izvora.

Postoji veliki okean univerzalne volje, a mi predstavljamo centre njegove aktivnosti, pa ako se samo otvorimo snazi volje koja u njemu postoji, imat ćemo neiscrpnu zalihu moći na koju možemo da računamo.

 

Uokvirena slika

  Kosmoški razmjeri ne trebaju biti granica. Samo Sunce što sija i grije nije jedini izvor svjetlosti i toplote, jer...Susteže se obasjati te i ugrijati ako mu to ne dozvoljavaš. Ha šta da ti radim da potaknem tu klicu u tebi? Bolje da te pustim da se zadržiš u mom pogledu uperen negdje gore, nego da ti pričam...Pa možda klicu i sam potakneš.

Vidim, treba ti vremena. Dobro. Ali da znaš, ustraješ li u tome opako si nadrljao...U svemu vidiš opasnost i slijedi te u stopu. Ne dozvoli da Kilimandžaro nadmaši visinu tvoje musrosti, tornadu da jačinom svojom snagu duha zdrobi ti, morskim strujama vjeru ti u kovitlac svrgnu na dno, najpažljivije izbrušenom i najsjajnijem dijamantu zaslijepi ti Sjevernjaču u oku, sumorno, turobno jutro poremeti bistrinu pogleda i jasan moto, ovozemaljskom iskušenju da umanji ti suosjećaj za druge, i na kraju, ne dozvoli da te izobiljna opskrba materijalnog što si sam proizveo, uzdigne iznad ljudskog. Kada shvatiš da je sve te puteve, pravce, smjernice, širinu i veličinu moguće uokviriti prizemljenošću i sve manje zapreke o koje se ponekad spotakneš osmotriš površno, dobiješ uramljenu sliku – Sreća ne proizilazi iz savršenosti. A kao takvoj joj se i smješkaš. Lijepe li dunjalučke enigme!

Želim sretan i nasmijan početak sedmice!

 

* Sistematizacija radnih zadataka i opis poslova:

   MOMCI I DJEVOJKE - Privremeni radnici

   KUĆNI PRIJATELJI - Pomoćni radnici

   UDOVCI I UDOVICE - Stručni radnici

   RASPUŠTENICE - Progresivni radnici

   HOMOSEKSUALCI - Pozadinski radnici

   VJERENICI - Povremeni radnici

   OŽENJENI - Prinudni radnici

   ONANISTI - Samostalni radnici

 

*  Idu tri luđaka prugom:

  - Al je dugo ovo stepenište! - reče prvi.

  - Da, a i gelender je nizak! - reče drugi.

  - Ne sekiraj se, evo stiže lift! - reče treći.

 

*  Trče dvije kokoške oko kokošinjca, a za njima pijetao:

  - Ja ću stati, ne mogu više - kaže prva.

  - Ja ću još jedan krug da ne pomisli da sam laka riba.

 

*  Novopečena supruga spremila mužu prvi ručak. Jede on, jede, pa u jednom času pita sa gađenjem:

 - Čime si punila šarana, draga?

 - Kako punila? Pa nije ni bio prazan!

 

* Doveo Suljo svog mršavog psa Žuću na okršaj sa rotvajlerom. Na iznenađenje rotvajlerovog vlasnika i ostalih ljudi, Žućo trijumfira! Ubrzo Suljo dozvoljava okršaj Žuće i pitbula...Žućo potukao i pitbula! Vlasnik, kao i svi ostali sa velikim čuđenjem upitaše Sulju:

 - Pa bolan, je l' ovo moguće? Odakle ti Žućo, koje je rase?

   Suljo odgovara: Ma dajdža ga doveo iz Afrike, dole ga zovu Lav, samo ga ja ošiš'o!